Privremena rešenja Poreske uprave za 2017. godinu – uzrok i posledice

Autor: advokat Pavličić V. Predrag, advokatska kancelarija „VUK Poreski Advokati“

Datum: 16. maj 2023. godine

Od sredine decembra 2022. godine, građanima u Republici Srbiji su počela masovno da pristižu privremena rešenja Poreske uprave, kojima su za 2017. godinu utvrđene obaveze plaćanja poreza na dohodak građana i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za prihode domaćih, ali i stranih državljana koji su ostvarivani iz inostranstva a evidentirani na bankovnim računima u Republici Srbiji. Na većini koverata sa privremenim rešenjima samo je odštampan datum 14. decembar 2022. godine, bez ikakvog dokaza o prijemu. Procesna nedoumica koja proizlazi iz dostavljanja koje nije lično, jeste utvrđivanje tačnog datuma dostavljanja privremenih rešenja.

Ključan uzrok donošenja privremenih rešenja jeste izbegavanje zastarelosti utvrđivanja poreza za 2017. godinu istekom 2022. godine. Poreskoj upravi je to bio glavni motiv, ali je takvo užurbano postupanje dovelo do očigledne nemogućnosti potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Dodatno, Poreska uprava ima rok od tri godine da donese konačno rešenje kojim se ukida privremeno rešenje. Ovako širok manevarski prostor Poreske uprave dolazi do izražaja upravo donesenim privremenim rešenjima, koja su se dosad retko sretali u praksi do decembra 2022. godine.

Obračuni poreza i doprinosa su sprovedeni uzimajući u obzir odbitak neoporezivog iznosa (384.000 dinara) uz priznavanje normiranih troškova u iznosu od 50% od bruto („Poreska osnovica“). U privremenim rešenjima oporezuje se prihod po osnovu ugovorene naknade od autorskih i srodnih prava i ugovorene naknade za izvršeni rad, primenom poreske stope 20% na Poresku osnovicu, dok su doprinosi za PIO po stopi od 25%, a doprinosi za zdravstveno osiguranje po stopi od 10,3%. Po privremenim rešenjima se obračunate obaveze plaćaju u 120 jednakih mesečnih rata bez kamate.

Međutim, nametanje predmetnih obaveza može da se primeni samo u odnosu na lica, prevashodno frilensere, koji su obavljali rad u Srbiji, ali ne i na lica su rad obavljali u inostranstvu, što predstavlja značajan broj lica kojima su izdata privremena rešenja.

Kada pričamo o posledicama, privremena rešenja su tipska, a da bi ceo poreski postupak po privremenim rešenjima bio transparentan, potrebno je da se preciziraju kriterijumi iz zakonskih propisa za utvrđivanje potencijalnog obveznika poreza na dohodak građana, kao i obveznika doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. Poreska uprava je prevashodno imala fokus na domaće i strane državljane koji su u 2017. godini ostvarivali prihode od inostranih poslodavaca preko bankovnih računa otvorenih u Republici Srbiji. Iako je Poreska uprava pokrenula ovu preširoku akciju, očigledno je da ista može da primeni prevashodno na frilensere koji ostvaruju prihode od inostranog poslodavca radeći na teritoriji Republike Srbije, gde su sva ostala lica obuhvaćena privremenim rešenjima postali kolateralna šteta, s obzirom na to da postoji previd vezan za teritoriju na kojoj je posao vršen.

Takođe, privremenim rešenjima su neosnovano obuhvaćeni domaći i strani državljane koji obavljaju rad u inostranstvu, s obzirom na to propisi o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srbije uopšte ne uključuju lica koji rade van Republike Srbije za inostranog poslodavca, pa samim tim ta lica i nisu obveznici ovih doprinosa. Dodatno se postavlja pitanje, u slučaju plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje utvrđenih privremenim rešenjima, da li i na koji način uopšte može da bude povezan staž obveznicima? Ukoliko ne može, Poreska uprava nema zakonsko pravo na naplatu navedenih iznosa utvrđenih privremenim rešenjima.

Problematično je i to što dolazi do retroaktivnog obračuna doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2017. godinu, iako većina lica kojima su izdata privremena rešenja uopšte nisu provodili vreme u Republici Srbiji, niti su koristili usluge zdravstvenog sistema Republike Srbije u navedenom periodu.

Nakon donošenja predmetnih privremenih rešenja, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja je dana 27. januara 2023. godine donelo mišljenje br. 011-00-18/2023-07 („Mišljenje“) gde je zauzelo jasan i izričit stav da „s obzirom na to da navedena lica fizički ne obavljanju rad sa teritorije Republike Srbije, kao i to da rade za stranog poslodavca, prema propisima strane države, to znači da ne ispunjavaju ni jedan od uslova po osnovu kog bi mogli da budu osigurani, te nema osnova da ova lica budu obavezno osigurana na penzijsko i invalidsko osiguranje u Republici Srbiji“. Ovo Mišljenje predstavlja prvi korak državne uprave u utvrđivanju i definisanju statusa lica koji rade u inostranstvu za inostranog poslodavca.

Koji je sledeći korak državne uprave? Da li će se i Ministarstvo finansija pozabaviti statusom lica koji su radili u inostranstvu za stranog poslodavca i time obavezati Poresku upravu da postupa u skladu sa Mišljenjem navedenog Ministarstva? Da li će se status obveznika za 2017. godinu biti u određenoj meri primenljiv i za period posle 2017. godine ili će se utvrđivati status iznova za svaku godinu? Kada će građanima stići privremena rešenja za 2018. godinu? Kako god da državni organi budu postupali po navedenim pitanjima, svakako i iznad svega to moraju da čine u svemu u skladu sa zakonom, te da s tim u vezi unaprede svoju praksu u odnosu na privremena rešenja za 2017. godinu, u kojima je izostala dosledna primena i poštovanje zakonskih propisa u punoj meri.